Svaki dan je tako sličan prethodnom, a ustvari sadrži mnoštvo razlika. Kalup je isti, ali tijesto koje izađe iz kalupa nikada u potpunosti ne može biti isto kao prethodno. Obaveza je mnoštvo, dani su isprogramirani, ali u svakom od njih se nađu momenti vrijedni pamćenja. Svaka ikindija i mukabela donose sa sobom nova dešavanja i…
Zašto ljudi uvijek odlaze? Zašto uvijek dajem previše sebe? Zašto uvijek ja više volim? Zašto se ja uvijek trudim? Zašto uvijek ja sve organizujem? Zašto je meni uvijek više stalo? Zašto me ljudi uvijek razočaraju? Previše zašto, premalo zato. “Dođeš samo kada teško ti je..” Always and everybody. Dobro ne baš svi, skoro svi. Muka…
Zašto nikada nisam pisala o ovome? Pisala sam o mnogim stvarima koje su me mučile jer kažu da hartija podnese dosta toga. hoće li joj ovo biti previše? Neće sigurno. Ali hoće li meni? Da li je uopšte dobro za mene da pričam o ovom. Dosad sam šutila, trpala, suzbijala, i ovu godinu poprilično dobro…
Da li se snovi počinju ostvarivati ? Vjerovatno ne, ali lijepo je doživjeti neke stvari o kojima dugo sanjaš, za kojima čežneš. Ne zanosim se. Samo nastojim iskoristiti trenutke, rijetke trenutke. Razgovaram s Nejrom i slučajno okrećem glavu na desnu stranu. Vidim figuru nalik njemu i zbog položaja tijela mislila sam da će preći cestu….
Odemo mi prekučer na Goru da opljevemo luk. Završim ja svoj dio posla i odem do amidže da vidim šta rade. On u bašti sa nekim čikom sjedi, nova strina silazi niz stepenice. Koliko se ta žena obraduje kad dođemo, a zna nas nekoliko mjeseci, pa prosto moraš da je voliš. I hoćemo već krenuti…
Budi me zvuk poruke. Alarm mi još nije zvonio. Znači, nije još ni pola 7. 06:27h “Si usto mišu maji?” Prolazi mi kroz glavu da sam planirala ispratiti SRCAD i nju na Boračko. Bit će to dugih 10 dana bez njih. Ali neka, zaslužili su odmor i lijepe trenutke. Rekla sam da neću doći ako…