AH

Sve do prošle godine bila sam stava da ako ikad budem imala djevojčicu moliti ću Boga da ima druga kao što si ti. A sad.. sad će imati zabranu da ikad u svom životu ima najboljeg druga, ikad ikakvog, zahvaljujući tebi.

Prije sam plakala samo kad bih se svađala s babom, sve ostalo koliko god da mi je treslo dušu, nije izazivalo suze. A evo me sad, ako počnem plakati bojim se da nikad neću prestati, da ću isplakati sve suze ovog svijeta.

I ne znam šta osjećam ni šta da napišem, osim da osjećam neke uragane po čitavom tijelu.

Neki me vrag natjerao nedavno u busu dok sam se vraćala za Kakanj da pročitam rođendansku poruku. Dan prije tog sjedim u Artu i gledam u tebe, namrgođenog, punog inata i pitam se šta se to desi pa čovjek iz ovog prvog stanja, stanja poruke, dođe u ovo drugo da se okreće glava umjesto da se grli, da se osjeća nelagoda umjesto ljubav.

A desi se valjda to da ti čovjek dosadi, pa da ga svim silama tjeraš iz svog života ali da naštimaš to tako da on bude kriv, pa da se sam sebi možeš pravdati kad ti zafalim da nije do tebe. Ako uopšte zafalim, jer osoba koja je pisala tu rodjendansku poruku i osoba koja prodje pored mene znajući koliko mi je teško to sve, koliko me povrijeđuješ, koliko si rana živa, te dvije osobe ne mogu biti iste. Jedna je lažna, i svakim novim danom sve se više bojim da je to ova osoba koja je pisala poruku.

Nisam kriva, neću se izviniti za nešto što nisam uradila, nisam pomislila, i nikad neću pomisliti.

Kriva sam zbog svih pozitivnih osjećanja kojih je tebi bilo previše, to mi je jedina krivica.

Voljela bih samo da jednog dana napokon odrasteš i shvatiš da život u kojem imaš samo JA, JA i opet JA nije život nego tjeranje inata i postavljanje zidova oko sebe, voljela bih da prestaneš se hraniti inatom, a počneš ljubavlju.

Nisu svi ljudi pokvareni, ne misle svi samo na sebe, ima onih koji više misle na druge nego na sebe, a vidjet ćeš kako je lijepo kad ih otjeraš.

Ne nedostaje meni ništa, ili samo razočarenje ne dopušta da mi išta nedostaje jer je prejako, samo me boli to što neko moje 4 godine zgužva i baci. Ali čovjek sam, imam dušu i više volim da boli nego da ne osjećam ništa.

Ako si osoba koja je poslala poruku, boli i tebe, više te boli što moraš tjerati inat koji si sam započeo i što si svjestan da nisam kriva ali zbog inata i svog ega nećeš dopustiti sebi da kažeš da je do tebe, da si pogriješio pa shodno tome nastavi biti nepogriješivi, živi sa inatom, možda te i on jednog dana zavoli.

Ja nemam poreblem s tim da kažem otvoreno da si živa rana koja boli, grize i ujeda svaki dan pomalo, podmuklo, ja imam osjećaje i volim što ih imam i meni je normalno što to boli.

Ali svaka bol jednom samo postane sjećanje.

A ako ikad u životu poželiš uraditi nešto dobro, molim te, ne dopusti ikom da mu značiš,

Ako si odlučio već biti takav kakvim se predstavljaš budi sam, takav kakvim se predstavljaš u ovoj našoj sitaciji nisi vrijedan ničijeg bola, spriječi ga na vrijeme.

ekaa
Kako sam tebe voleo, ne voli se jednom u životu. Tako se voli jednom u hiljadu života! D-moll (:

Komentariši