Amar

Neko napisa tvit kako s obzirom na količinu pažnje koja joj treba nije žena, nego mlijeko na vreloj ringli. Ne znam je li me neko mogao bolje definisati. Osjećam da sam poput onog mlijeka kojem sekunda fali da iskipi, no okolnosti su me učinile takvom.

Imam trojicu najboljih drugova i nikako ne mogu da se odlučim kojeg više volim. Sve trojica su toliko različiti, sa svakim od njih imam drugačiji odnos, ali svakog podjednako volim.

Prva komunikacija s jednim od njih bi kad mi se on javi na fb zbog pismene iz francuskog jezika, oko koje mu pomogoh jer sam to uvijek radila, a i jer mi je bio simpatičan.
Ali, uvijek sam mislila da je neki šmikerčić jer je imao naušnicu u uhu, što me iritiralo kod bilo kojeg momka. I danas, nakon 2 godine prijateljstva još uvijek mi ta njegova našnica nije jasna pa mu stalno, kroz šalu, dosađujem pitanjima što će mu i kad će je skinuti.

Ne sjećam se kako smo se počeli družiti, ali nekim sticajem okolnosti počeli smo sjedii u trećem razredu na vjeronauci zajedno, u posljednjoj klupi do vrata.

Ne znam ni kad se stvorilo prijateljstvo niti povjerenje, sve je nekako tiho i prijatno blago došlo samo po sebi, vremenom.

Na posljednjem srednjoškolskom raspustu dogovorili smo se da dijelimo klupu posljednje godine srednjeg obrazovanja. On, jer mu je drug pao na godinu i napustio odjeljenje, a ja, jer mi se nije sjedilo sa drugaricom od prošle godine.

I tako smo počeli graditi naše malo prijateljstvo, čas po čas, dan po dan.

Uljepšavao mi je jutra i izmamljivao osmjehe.
Ali ono zbog čega je zaslužio ljubav je pažnja.
Uvijek spreman da se potrudi, ukloni brigu, nasmije, istrpi, sasluša i kaže kako sam glupa i kako ne treba to tako.
Ja sam njeg zbog pažnje zavoljela, on mene ne znam zbog čega.

Znam da su svi mislili i da mnogi još uvijek misle da se on sa mnom družio zbog potrebe, mog znanja, misleći da mu pomažem i da sa mnom sjedim zbog ocjena.
Pomagala jesam, ali ni blizu koliko su oni mislili. Tjerala jesam, motivisala jesam, ali sve svojevoljno i zasluženo.

I evo, kad bi svi oni bili u pravu, ovaj raspust je trebao značiti prekid našeg prijateljstva, a mi smo eto jučer išli u Sarajevo zajedno vozom da izvadimo ljekarsko i da se družimo.

Upoznao me sa djevojčicom koja mu se sviđa i vodio nas zajedno na kafu.

Bila sam kod njeg pred kraj škole, vježbali nacrtnu za kontrolni i tad sam upoznala Aliju, babu mu.
Neki dan sam u gradu upoznala i Berina, brata mu.
Mamu Azru još nisam, a voljela bih, nju najviše, jer je on ograničen prema njoj.

Jednom se na mene naljutio jer sam mu dirnula kosu. Ja sam ga gnjavila, slala poruke izvinjenja, sve je ignorisao. Tad sam se upoznala s njegovim inatoom.
Međutim, otišao Amar kući, zaspao, sanjao da nikad nismo progovrili, ustao i javio mi se na fb.
Kaže rijetko kad šta sanja. Prestao je biti ljut. A ja sam od tada pazila da mu kosu ne diram.
Jedino nekad kad bi baš bio nagodan, dopuštao mi je i smijao se kako je diram pažljivo, misleći da će se opet naljutiti.

Drugi put se naljutio na raspustu, kao i obično, ni zbog čega. Kad sam mu rekla da se javi kad  bude imao namjeru fino pričati, znala sam da se to neće desiti. Nismo pričali 10 dana i opet sam ja pregazila svoju riječ i nastojala popraviti situaciju.
Pošlo mi za rukom 10 dana i onda opet nova ljutnja, opet naravno ni zbog čega.
I dupli seen. I moja nervoza i razočarenje.

Nije se on ljutio s razlogom. On se ljutio da bi se mogao igrati s inatom.
Način na koji on fukncioniše je taj da ti pruži pažnju i onda kad bude svjestan da si ga zavolio otme ti je, praveći se ljut. Kaže dokazuje tako ljudima da ne mogu bez njega i tjera svoj inat dokazujući drugima da on može bez svakoga. Ustvari, ne tjera on inat, nego mu se sviđa osjećaj da nekom treba, sviđa mu se pažnju za koju se ne mora potruditi nego je dovoljno da se naljuti da bi je dobio, sviđa mu se znati da nekome fali i da neko pređe preko ponosa zbog njega. Nije to inat, to je čudna potreba za čudnim oblikom pažnje.

Karakter je on čudan, rijedak. Unikatan, rekla bih. Ali ne možeš da ga ne voliš. Liči mi ponekad na krpelja, teško ga je otrgnuti od sebe. I kad želiš, ne možeš.

Volim naš odnos i mnogo mi godi to što znam rijetke stvari iz njegovog života.
To što su neke zlice i njegova bivša preljubomorna djevojka mislile i dalje misle da sam ja zaljubljena u njega me nikada nije nerviralo. To je samo dokaz kakav odnos imamo i koliko se ona boji moje prisutnosti u njegovom životu jer zna da više znam stvari iz njegovog života i da ga bolje znam od nje..

A da samo malo razmisle možda bi i shvatile da je nemoguće nekog voljeti i slušati o svim djevojkama iz njegovog života koje mu se dopadaju, jer to je nepodnošljivo. Da razmisle možda bi shvatile da nema logike da mu pričam da volim nekog momka, a eto po njihovom ustvari volim njeg. Zar se ne bih potrudila da budem s njim? Smiješne pretpostavke.

Jednom smo bili na koncertu djevojke koja mu se još uvijek sviđa, ali nije moguće da bude s njom. To je ista ona djevojka s kojom smo išli na kafu i koja se i meni sviđa zaista.

Jučer smo išli u susret budućnosti i životu u Sarajevu aBd.
Vozili smo se u prljavom vozu i nenaspavani pričali o nekim novim dešavanjima.
Pješačili smo mnogo i sudarali se rukama kriveći jedno drugo.
Počastili smo se ručkom u Chipasu. Ja njeg počastila lokacijom, on mene jelom.
U posljednje vrijeme svi bitni ljudi oko mene znaju da se pokušavam udebljati i tjeraju me da jedem. I on je jučer, ali ipak precijenio me. Ostalo je 5 zalogaja nepojedenih.

Onda smo šopingovali i kupili njemu dvije  majice u kojima je hotić.
Pa je on glumio džentlmena i nosao kesu i moj džemper. Opet smo se pripremali za budućnost. :p Ups, nije glumio, on zaista jeste džentlmen, prema svim ženama, djevojkama, rodicama, ali zaista.

Pa je na putu ka željezničkoj skako da nam ubere jabuke s grane.
Onda nas je jedna teta zaustavila napadajući ga što jedemo zelene jabuke koje su btw otrovne, jer eto, oni stranci hoće da nas potruju..
Zagrizli smo još koji put smijući se teti i strancima i ipak bacili jabuke, jer bila je upravu da su zelene.

Onda smo svratili u park, sjeli za neki stol i uživali. Vjetar je mnogo puhao, a ja sam sjedila naslonjena na njegova leđa i posmatrala oblake kako se brzo kreću.
Sarajevo s dragim ljudima ipak može biti drago. :))

U vozu smo brojali crvena auta i ja sam ga napadala da laže jer mnoga nisam vidjela, a broj se samo povećavao. Došli smo do 92 i odustali..

Eto, novi povratak postovima počeo je s Amarom.
Imam želju jednog dana da imam ispred sebe hrpu papira adekvatnog sadržaja kojeg čine sitnice i osobe mog skromnog života.
Amar je prvi jer mi se u vrijeme odluko motalo po glavi što mu kupiti za rođendan i kako ga obradovati. Čudna je on sorta ljudi.
Traga za jednom narukvicom, voljela bih nju nabaviti. kad sam to rekla Dženiti, veli i ona htjela, pa ja rekoh možemo zajedno i pokajah se. Ipak ću vidjeti da ja to sama odradim.
Hoću nešto što će poprimiti značaj bar sekundu sličan onom koji on ima u mom životu.

 

ekaa
Kako sam tebe voleo, ne voli se jednom u životu. Tako se voli jednom u hiljadu života! D-moll (:

Komentariši